VEZE SA RODNIM GRADOM
»Vezenim mostom« već krenuli pjesnici i učenici osnovnih škola u Gornjem Šeheru i Vrbanji
Piše:Ismet Bekrić
Banjalučane, rasute svijetom, još jedno ljeto već zove na obale Vrbasa i u rodne ulice koje, iako sa izmijenjenim i najčešće neodgovarajućim nazivima, ne gube stari sjaj djetinjstva i mladosti. Pred »Palasom«, u Maloj čaršiji, u Gornjem Šeheru ili kod Ali-Babe već se mogu sresti skandinavski Banjalučani koji nekako prvi kreću na jug, po stazama nostalgije. U julu će im se pridružiti i većina onih koji tada imaju godišnje odmore, i koje će putevi žudnje za zavičajem i suncem više odvesti na obale Vrbasa i Vrbanje nego kraj toplih mora. Biće to i lijepa prilika da se uključe i u neke programe ovogodišnjih, već šestih, susreta nazvanih »Vezeni most«, po pjesmi pjesnikinje Nasihe Kapidžić-Hadžić, čija će rodna kuća u Stupnici, sa avlijom i baščom što se privukla Vrbasu, ponovo – u nedjelju, 12. jula - biti mjesto poezije i druženja.
Ona zlatna nit...
Ovogodišnji program susreta Banjalučana »Vezeni most« trebalo bi da još više naglasi otvaranje grada prema svim sugrađanima, a posebno prema onima koji su u teškim vremenima morali, protiv svoje volje, napustiti grad i potražiti utočiše pod nekim drugim svjetskim nebesima. Pojam »prognanik« nije mogla zamijeniti nikakva druga riječ, pa je zato izmijenjen i naziv »Dani banjalučke dijaspore« - sad je to, jednostavno, »Vezeni most«, koji također ne odražava svu tragiku i neizvjesnost rasutih Banjalučana, ali koji ipak nudi jedan širi i tolerantniji okvir.»Želimo da ovi susreti postanu istinski most povezivanja Banjaluke sa sugrađanima raseljenim širom svijeta«, ističe se u programu ovogodišnje manifestacije koja, u vremenu od 10. do 17. jula, predviđa niz kulturnih, sportskih, privrednih i turističkih sadržaja. Najznačajnije je, međutim, kako konkretno razraditi »strategiju integracije izbjeglih i raseljenih lica« i kako na području Banjaluke povratnike ponovo uklopiti u sveukupni život (posao, socijalni i zdravstveni status, sigurnost, poštivanje ličnosti). »Svaki naš sugrađanin, koji Banjaluku nosi u srcu, za nas je jedna zlatna nit multikulturalne, multietničke Banjaluke, kao otvorenog evropskog grada, sa svim specifičnostima, uz puno uvažavanje jednakopravnosti i različitosti«, kaže prof. Muhamed Kulenović, predsjednik Upravnog odbora Zajednice udruženja građana Banjaluke, nevladine organizacije koja nastoji da pomogne u povezivanju baš tih pokidanih zlatnih niti.
Zajedničko djetinjstvo
Program ovogodišnjeg »Vezenog mosta« zapravo je započeo već početkom maja. Pjesnikinje i pjesnici Enisa Osmančević Ćurić, Jovan Joco Bojović, Kristina Mrđa, Predrag Bjelošević, Nikola Vukolić, Slavko Podgorelec i Ismet Bekrić bili su gosti učenika i nastavnika osnovnih škola u Gornjem Šeheru i Vrbanji, naseljima gdje ima i povratnika, i gdje u školskim klupama ne sjede djeca samo jedne nacije. U Osnovnoj školi u Gornjem Šeheru, koja nosi ime pisca i komediografa Branislava Nušića, već se pomalo osjeća ona čudesna otvorenost nedjeljivog djetinjstva. »U našoj školi, među 253 učenika, već ima i učenika i nastavnika Bošnjaka«, kazao nam je direktor škole Sabahudin Lihović. »Vjerujemo da će budućnost još više odražavati zajedničku želju, da među najmlađima ne bude nikakvih granica i podjela.«Učenici su ovdje govorili i stihove Nasihe Kapidžić-Hadžić, a »Vezeni most« je tako dobio još jednu nit. Tih niti bila je prepuna i Osnovna škola u Vrbanji, gdje su učenici govorili pjesme Nasihe Kapidžić Hadžić, Stanka Rakite, Enise Osmančević Ćurić i Ismeta Bekrića, banjalučkih pjesnika čiji se stihovi nalaze i u njihovim čitankama i knjigama lektire.
Škola u Vrbanji nosi ime pjesnika Stanka Rakite, koji je ovdje radio godinama i koji je u svoje stihove utkao i osmijehe na licima i Dragoljuba, i Emine, i Katice, svih dječaka i djevojčica, koji su ovdje rasli i koji su bili na školskom brodu »mali mornari«, dok je kapetan bio njihov »učitelj stari«.Mali mornar na ovom »vrbanjskom brodu« bio je tada i sadašnji direktor ove škole Milenko Dujaković, koji je upravo bio Rakitin učenik i koji iskazuje zadovoljstvo što ova škola polako ponovo postaje »buket učenika u učionici«, buket raznobojnih cvjetova i raznovrsnih imena.U klupama Osnovne škole »Stanko Rakita« u Vrbanji polako se povećava i broj djece (ima ih više od 50) koja nisu samo iz redova srpskog naroda.
Ako se uzme u obzir predratno stanje, onda je to još uvijek samo lijep nagovještaj. Treba se nadati, i nastojati, da u Banjaluci i ulice i škole nose imena i Nikole Šopa, i Nasihe Kapidžić Hadžić, i Ante Ćosića... I da »Vezeni most« živi cijele godine, i da preko njega prelazimo ne samo kao gosti. Gosti u vlastitom gradu.
